Definicija

Nesanica je najčešći poremećaj spavanja u Sjedinjenim Državama, koji pogađa otprilike jednu trećinu opće populacije. Nesanicu karakteriziraju poteškoće u započinjanju spavanja, održavanju kontinuiteta sna ili loša kvaliteta sna. Ovi se simptomi javljaju unatoč prisutnosti odgovarajućih prilika i okolnosti za spavanje i rezultiraju disfunkcijom tijekom dana. Kronična nesanica može negativno utjecati na zdravlje, kvalitetu života, akademski uspjeh, povećati rizik od prometnih nesreća, smanjiti radnu produktivnost, razdražljivost i povećati dnevnu pospanost. Nesanica se također smatra čimbenikom rizika za zdravstvene probleme kao što su kardiovaskularne bolesti, sindrom kronične boli, depresija, anksioznost, dijabetes, pretilost i astma.

Etiologija

Postoji visoka stopa povezanosti između nesanice i psihijatrijskih poremećaja kao što su depresija, anksioznost i posttraumatski stresni poremećaj. Komorbidni zdravstveni problemi kao što su sindrom nemirnih nogu, kronična bol, gastroezofagealna refluksna bolest (GERB), respiratorni problemi i nepokretnost povezani su s rizikom od kronične nesanice. Problemi u razvoju tijekom djetinjstva, na primjer, separacijska anksioznost, mogu predisponirati dijete za razvoj problema sa spavanjem. Ljudi s određenim crtama osobnosti kao što su perfekcionizam, ambicija, neuroticizam, niska ekstraverzija te sklonost depresiji i zabrinutosti imaju veću vjerojatnost da će s vremenom razviti nesanicu. Nesanica se također češće viđa kod osoba sa psihosocijalnim stresorima kao što su poremećeni obiteljski život, razvod, smrt supružnika i zlouporaba alkohola ili supstanci.

Epidemiologija

Nesanica je prevladavajuća u 10% do 15% opće populacije. Približno 5,5 milijuna posjeta uredu povezanih s poremećajem spavanja zabilježeno je u Sjedinjenim Državama 2010. Iako pogađa sve dobne skupine, češće je u žena u perimenopauzi i postmenopauzi te starijih osoba.

Klinička slika

Poremećaji spavanja kod nesanice mogu se manifestirati kao teško usnivanje (Sleep Onset Insomnia), održavanje kontinuiteta sna (buđenje usred noći i otežan povratak u san) ili prerano jutarnje buđenje puno prije željenog vremena, bez obzira na odgovarajuće okolnosti za spavanje svake noći (ranojutarnja nesanica). Nesanica može značajno utjecati na funkcioniranje tijekom dana, što rezultira umornim jutarnjim buđenjem, smanjenom produktivnošću na radnom mjestu, sklonošću pogreškama i nezgodama, nemogućnošću koncentracije, čestim dnevnim drijemanjem i lošom kvalitetom života. Kod djece se nesanica može manifestirati kao česta noćna buđenja, otpor prema odlasku u krevet i samostalnom spavanju. Djeca mogu ovisiti o određenim podražajima (ljuljanje, pričanje priča), predmetima (hranjenje na bočicu, omiljena igračka) ili postavkama u sobi (roditelji u sobi) kako bi zaspala, a nedostatak tih podražaja može kod njih stvoriti tjeskobu i strah te rezultirati poremećajem spavanja. Nesanica može utjecati na njihov školski uspjeh, svakodnevnu aktivnost u igri, nemogućnost koncentracije i probleme u ponašanju.

Dijagnoza

Plan upravljanja kroničnom nesanicom trebao bi uključivati sveobuhvatnu procjenu koja uključuje povijest poremećaja spavanja, povezane temeljne medicinske i/ili psihijatrijske probleme, lijekove ili druge poremećaje spavanja. Detaljna povijest spavanja neophodna je za procjenu nesanice. Kliničar bi trebao moći utvrditi jesu li poremećaji spavanja posljedica poteškoća sa započinjanjem ili održavanjem sna, ili oboje. Upitnici za samoprocjenu i ljestvice ocjenjivanja korisni su za dokumentiranje poremećaja spavanja i kvalitete sna. Najčešće korištene su Epworthova ljestvica pospanosti (od 0 do 24 s rezultatom većim od 15 koji ukazuje na jaku dnevnu pospanost) i Pittsburgh Sleep Quality Index (rezultat lošeg sna veći od 5). Dnevnici spavanja pouzdani su i isplativi načini za procjenu individualnog ciklusa spavanja i budnosti. Dnevnici spavanja vode se 2 do 4 tjedna i također uključuju dokumentaciju o konzumiranju alkohola i kofeina, aktivnostima prije spavanja i dnevnom spavanju. Dnevnici spavanja koriste se za određivanje ukupnog vremena spavanja (TST), budnosti nakon početka spavanja (VASO), učinkovitosti spavanja (SE) i poremećaja cirkadijalnog ritma. Polisomnografija je preferirana metoda u dijagnostici raznih poremećaja spavanja, uključujući apneju za vrijeme spavanja,

hipoventilaciju tijekom spavanja i parasomniju. Međutim, nije indicirano u početnoj procjeni primarne nesanice osim ako se sumnja na istovremeni poremećaj spavanja.

Laboratorijska analiza

Laboratorijski test može pružiti korisne podatke za procjenu temeljnih zdravstvenih stanja koja mogu biti povezana s nesanicom. Početna laboratorijska obrada trebala bi uključivati testove funkcije štitnjače, glikozilirani hemoglobin, kompletnu krvnu sliku, željezo u serumu, testove jetrene funkcije i testove bubrežne funkcije. Diferencijalna dijagnoza. Diferencijalna dijagnoza se može zamisliti u smjeru: centralne apneje za vrijeme spavanja, Cheine-Stokesovog uzorka disanja, depresije, periodičnog disanja na velikoj nadmorskoj visini, poremećaja jet-lag-a, nesanice povezane s lijekovima, opstruktivne apneje za vrijeme spavanja (OSA), periodične poremećaj pokreta udova, sindrom nemirnih nogu, nesanica i poremećaj cirkadijalnog ritma

Terapija

Terapija nesanice može biti nefarmakološka i farmakološka. Nefarmakološke intervencije za nesanicu prvenstveno se sastoje od kratkoročnih kognitivno-bihevioralnih terapija. Ove metode prvenstveno djeluju tako što smanjuju povećano autonomno i kognitivno uzbuđenje, mijenjaju nezavisne neprilagođene navike spavanja, mijenjaju disfunkcionalna uvjerenja i stavove o spavanju i educiraju pacijente o zdravijim navikama spavanja. Liječenje lijekovima je indicirano za pacijente za kratkotrajno ublažavanje nesanice, ali je nedovoljno za dugotrajno liječenje kronične nesanice. U kombinaciji s bihevioralnom terapijom, međutim, proizvodi najtrajnija poboljšanja u obrascima spavanja

Prognoza

Spavanje je ključno za pacijentovo cjelokupno zdravlje i osjećaj blagostanja. Pojavljuju se dokazi koji povezuju poremećaje spavanja i nesanicu s povećanim kardiometaboličkim morbiditetom i mortalitetom. Zbog stanja hiper uzbuđenosti, bolesnici s nesanicom imaju veću učestalost hipertenzije, dijabetesa tipa 2 i akutnog infarkta miokarda. Ta su stanja uglavnom povezana s učinkom hiperkortizolemije nesanice koja izaziva stres. Postoji korelacija između nesanice i neurokognitivnog pada; ovo uključuje oštećenje pamćenja, izvršnih funkcija i pažnje. S vremenom ta oštećenja ustupe mjesto razvoju psihijatrijskih poremećaja kao što su depresija, tjeskoba pa čak i samoubojstvo. Dugoročna prognoza kratkotrajne nesanice je, međutim, vrlo dobra ako se intervencije i tretmani provode na odgovarajući i pravovremen način.