Definicija

Sindrom nemirnih nogu (RLS) ili Willis-Ekbomova bolest je čest, kroničan, multifaktorski poremećaj pokreta udova u kojem pacijenti imaju neodoljivu potrebu za pomicanjem nogu. To je često povezano s abnormalnim, bezbolnim osjećajima koji počinju u mirovanju i poboljšavaju se s aktivnošću. Postoji dnevni obrazac pogoršanja simptoma noću. Postoji poremećaj spavanja i povezanost s nehotičnim trzajima nogu tijekom spavanja, poznatim kao periodični pokreti nogu u snu. Sindrom nemirnih nogu nedovoljno je dijagnosticiran i postoji značajno kašnjenje u postavljanju dijagnoze. Poremećaj može započeti u djetinjstvu, ali dijagnoza se često postavlja tek u 3. desetljeću života. Simptomi sindroma nemirnih nogu gori su tijekom mirovanja i spavanja. Danas se to stanje može liječiti lijekovima.

Etiologija

Postoje dvije vrste sindroma nemirnih nogu, primarni sindrom nemirnih nogu i sekundarni sindrom nemirnih nogu. Obično je RLS primarni poremećaj središnjeg živčanog sustava (SŽS). Ova idiopatska bolest može biti obiteljska u 25-75% bolesnika. U obiteljskim slučajevima uočeno je da RLS ima autosomno dominantne ili recesivne obrasce. Bolesnici s obiteljskim tipom RLS-a imaju tendenciju ranijeg javljanja (< 45 godina) uz sporiju progresiju bolesti. U nekim obiteljskim slučajevima opisano je progresivno smanjenje dobi početka bolesti u uzastopnim generacijama, tj. genetska anticipacija. Psihijatrijski čimbenici, stres i umor također mogu pogoršati simptome RLS-a. Sindrom nemirnih nogu pogađa gotovo 1/3 trudnica, ali na sreću simptomi nestaju unutar nekoliko tjedana nakon poroda. RLS se opaža u 25-50% bolesnika sa završnom fazom bubrežne bolesti; simptomi u ovih bolesnika obično su gori tijekom hemodijalize

Epidemiologija

Između 5% i 15% populacije može imati sindrom nemirnih nogu. Obiteljski sindrom nemirnih nogu obično se javlja u dobi ispod 45 godina. Dob može biti od djetinjstva do preko 90 godina. Žene su pogođene više nego muškarci. Afroamerikanci rjeđe obolijevaju nego bijelci, što vrijedi i za pacijente na hemodijalizi. Zahvaćeno je 11 posto do 29 % trudnica. Tri puta je češći u trudnica nego u žena koje nisu trudne i ima veću prevalenciju u trećem tromjesečju. Čak 25% do 50% bolesnika u završnom stadiju bubrežne bolesti ima sindrom nemirnih nogu sa simptomima, osobito tijekom hemodijalize.

Klinička slika

Pacijenti se žale na jaku, neodoljivu potrebu za pomicanjem nogu, često praćenu neugodnim osjećajima duboko u nogama. Nagon obično počinje ili se pogoršava tijekom razdoblja neaktivnosti (npr. ležanje ili sjedenje) i ublažava se kretanjem, poput hodanja ili istezanja. Simptomi se javljaju navečer ili noću i mogu se postupno pogoršavati tijekom noći, ali imaju tendenciju spontanog povlačenja do ranih jutarnjih sati. Osjećaji RLS-a često se opisuju kao bolni, ali izolirana bol s nagonom za kretanjem je neuobičajena i trebala bi pobuditi sumnju da pacijent možda nema RLS. Simptomi RLS-a obično se nalaze distalno od koljena u području potkoljenice, ali simptomi mogu zahvatiti i druge dijelove tijela, poput bedara i ruku. Većina pacijenata opisuje osjećaj nelagode duboko u nozi, a rjeđe površno. Simptomi općenito zahvaćaju udove obostrano, ali se također mogu izmjenjivati bilateralno ili rjeđe biti striktno jednostrano. Bolesnikove tegobe mogu biti prisutne svakodnevno ili povremeno, a postoji i dnevna varijabilnost pa postoji razlika između intermitentnog RLS-a (simptomi manje od dva puta tjedno u zadnjih godinu dana) i kroničnog perzistentnog RLS-a (najmanje dva puta tjedno u protekloj godini dana).

Dijagnoza

Ne postoje testovi za dijagnosticiranje sindroma nemirnih nogu osim onih za isključivanje sekundarnih uzroka. Radi se krvni test kako bi se isključili drugi uzroci. Elektromiografija (EMG) i studije živčanog provođenja rade se ako se sumnja na radikulopatiju ili neuropatiju. Polisomnografija se često izvodi kako bi se kvantificirala učestalost pokreta nogu i karakterizirali obrasci spavanja. Što se tiče živčanog sustava, čak i ako je neurološki pregled normalan, potrebno je razmotriti studije živčane provodljivosti i iglenu elektromiografiju (EMG) ako se radikulopatija ili polineuropatija pri kliničkom pregledu čini vjerojatnom.

Laboratorijska analiza

Od laboratorijskih analiza bitna je kompletna krvna slika, razina željeza, feritin, željezo u serumu, dušik uree u krvi, glukoza u krvi natašte, kreatinin, magnezij, vitamin B12, folat, TSH.

Diferencijalna dijagnoza

Uvjeti koje treba uzeti u obzir pri postavljanju dijagnoze sindroma nemirnih nogu su: tardivna diskinezija, akatizija, grčevi u nogama, vaskularna bolest, mišićni spazam, radikulopatija

Terapija

Farmakološko liječenje RLS-a trenutno se temelji samo na simptomatskim lijekovima, budući da terapija koja modificira bolest još ne postoji. Dostupni su i nefarmakološki tretmani, iako manje učinkoviti. Također su predložene mogućnosti nefarmakološkog liječenja, samo za blage slučajeve ili u kombinaciji s farmakološkom terapijom. Pneumatska kompresija nogu, spektroskopija bliskog infracrvenog svjetla (NIRS), promjene načina života (poboljšanje higijene spavanja, promjena u unosu kofeina ili alkohola ili pušenje), joga, masaža, vruće kupke, aerobik/trening donjeg dijela tijela i kognitivna bihevioralna terapija su bili razmatran. Međutim, nema dovoljno dokaza za većinu ovih tretmana, a oni u većini slučajeva mogu poduprijeti farmakološke tretmane. S obzirom na patofiziologiju bolesti, uvijek se mora tražiti sustavni nedostatak željeza jer samo nadoknada željeza može ublažiti simptome RLS-a. Ovo također vrijedi u slučaju pogoršanja simptoma kod pacijenata na stabilnoj terapiji, koji mogu pokazati nisko periferno željezo kao uzrok dekompenzacije prethodno stabilne kontrole bolesti. Najspecifičniju terapiju RLS-a predstavljaju agonisti dopamina: oralni lijekovi, i to pramipeksol i ropinirol, ili kožni flasteri (rotigotin). Glavna prednost ovih lijekova je vrlo brzo ublažavanje simptoma, u kratkom roku i s malim dozama, ali su često povezani s razvojem augmentacije, uzrokujući pogoršanje težine bolesti. Niske doze, puno niže od onih koje se koriste za liječenje Parkinsonove bolesti, snažno se preporučuju. U novije vrijeme preporuča se započeti farmakološko liječenje ligandima α2δ kalcijevih kanala (pregabalin ili gabapentin). Pregabalin od 300 mg pokazao se učinkovitijim od pramipeksola od 0,25 mg, ali su nuspojave češće s pregabalinom

Prognoza

U oko 70% bolesnika simptomi napreduju i postaju umjereni do teški. Osim na nogama, neki pacijenti mogu početi osjećati iste simptome i na rukama. Općenito, simptomi su manje izraženi ujutro i pogoršavaju se tijekom večeri i noći. Kod nekih pacijenata simptomi su toliko jaki da onesposobljavaju, ometaju san i uzrokuju umor tijekom dana. Studije pokazuju da su pacijenti s nemirnim nogama skloni hipertenziji, glavoboljama i poteškoćama sa spavanjem. Kvaliteta života većine pacijenata je loša. Do dobi od 50 godina RLS se obično pogoršava i uzrokuje dnevne poremećaje spavanja, što dovodi do smanjene dnevne budnosti. RLS je povezan s lošom kvalitetom života